Jasminka Tihi-Stepanić profesorica je hrvatskoga jezika u osnovnoj školi, ali se uz posao bavi još i pisanjem. Iznimno pristupačna i topla rado je govorila o svom pisanju i stvaranju romana te kratkih priča za djecu mlade. Njena se književna djela objavljuju u mnogim časopisima (Modra lasta, Smib, Radost, Književnost i dijete...), a poznato je i da su joj na Hrvatskom radiju emitirane priče u emisijama Priča za velike i male te u TV seriji HRT-a Pssst… Priča! 

Također, dobitnica je i mnogih velikih hrvatskih književnih nagrada: Nagrada „Mato Lovrak“ za roman prvijenac  Imaš fejs? u 2011., za istoimenu radioigru posebna nagrada na 9. međunarodnom festivalu radioigara za djecu i mlade Prix Ex Aequo u Bratislavi, Nagrada „Anto Gardaš“ za roman Moja neprijateljica Ana 2016.g., Nagrada „Grigor Vitez“ za književni tekst za mlade i Nagrada „Mato Lovrak“ za najbolji roman za djecu i mlade Ljeto na jezeru Čiču 2018. Također, objavila je i slikovnice Priča o ribaru i zlatnoj ribici, Kako su nastali morski oblutci te Šišmiš i mala balerina.  

 Jasminka Tihi-Stepanić na Časnoj je listi IBBY-ja i uskoro putuje u Moskvu po prestižnu nagradu. IBBY je Međunarodni odbor za dječju knjigu koji objavljuje kataloge s najuspješnijim i najkvalitetnijim piscima, a služi kao preporuka za čitanje, prevođenje i objavljivanje diljem svijeta. 

Tijekom druženja sa spisateljicom saznali smo kako dolazi do inspiracije i tema kojima se bavi u svojim djelima. Sve su to urbane teme u kojima su likovi stavljeni u nezavidne situacije. Riječ je o nesređenim obiteljima i obiteljskim odnosima iz kojih često proizlazi i nekvalitetan način života, ponašanja koja balansiraju na rubu kriminala kako kod odraslih tako i kod maloljetnika, o životu na društvenim mrežama i kompjutorskim igricama koji postaje opsesivan, o problemima djece razvedenih roditelja i anoreksiji, životu u udomiteljskim obiteljima, tragičnim sudbinama preko kojih pokušavamo razumjeti svijet i s njime se povezati. Iako naizgled teške teme, Jasminka Tihi-Stepanić uvijek u svojima djelima ostavlja mjesto za „vrata prema svjetlosti“. U svakom se djelu nađe poseban lik koji nas ostavlja u svjetlu dobrote i nade, pruža nam utjehu da ipak postoji rješenje, pošteniji i kvalitetniji život, vedar i optimističan. To je i autoričina poruka koju nam je u susretu i željela prenijeti. Svatko može izgraditi bolji i ljepši svijet za sebe i uzdići se iz najgore situacije.  

Tijekom svog višegodišnjeg rada s učenicima upoznala se s mnogim situacijama u kojima se djeca nalaze i snalaze. To su bili motivi oko kojih je kasnije izgradila svoje likove i napisala svoja zanimljiva i snažna djela koja čitatelja ne ostavljaju ravnodušnim. Romani se čitaju brzo, lako, s velikim zanimanjem, a za to su zaslužne njene jasne tople rečenice i zaokružene životne priče.  

Za svojim je djelima pobudila veliki interes u učenicima. Osobito za roman Dom iza žice. O njemu je govorila odgovarajući na učenička pitanja. Otkrila je kako je istraživala život djece u maloljetničkim zatvorima. Kako joj je bilo zabranjeno ući u takvu ustanovu (osim zaposlenika i posjetitelja koji moraju biti članovi obitelji) pa da sama istraži sudbinu i način života djece koja su tamo smještena, pomoć je dobila od zaposlenih službenika. Identitet djece je bio naravno zaštićen, nije mogla dobiti sve informacije, ali mogla je dobiti stvaran uvid u razloge i načine na koja su mnoga maloljetna djeca završila u takvoj ustanovi. To je bio jedan od razloga zašto je željela napisati takav roman i mladog čitatelja upoznati s ozbiljnim problemima suvremenog društva. 

O romanu Ljeto na jezeru Čiču nije željela puno govoriti. Roman je to o obitelji koja se zbog financijskih neprilika na trenutak razdvojila. Baka ostaje čuvati dvoje unučadi dok roditelji rade daleko od još neizgrađenog doma. Ljeto koje je trebalo biti opušteno i djeci ispunjeno razonodom završilo je tragično. Ali nudi nam odgovor, utjehu i prihvaćanje. 

O knjizi Baš kao Harry Potter najviše se razgovaralo jer je to zbirka kratkih priča koje također govore o mladim ljudima, ponašanjima odraslih i mladih, njihovim problemima, nedoumicama, nesigurnostima. Iako ćemo čitanjem proći kroz neugodne situacije i osjećaje, autorica je sve prožela duhovitošću pa s lakoćom i malom napetošću iščitavamo zanimljive situacije njenih likova u kojima se svatko od nas može pronaći.  

Na kraju susreta otkrila nam je da je nova knjiga gotova i trenutno u lekturi. Druga je skoro pa gotova. A treća joj se knjiga već stvara u mislima. Dobili smo ekskluzivnu vijest da će se u jednoj svojoj novoj knjizi baviti temom nestanka djevojčice Beate.  

Po završetku susreta zaključili smo da nam je malo vremena bilo da bismo razgovarali s Jasminkom Tihi-Stepanić o svemu što nas je zanimalo. Još je puno tema ostalo nedovršeno i puno neodgovorenih pitanja, ali književnica je obećala da će nas opet posjetiti. Vrijeme smo proveli ugodno, kvalitetno i u dobrom društvu. Tako se grade lijepe uspomene u školskoj knjižnici.